The Avengers je novi film u Marvel sagi, iz pera i režiserske palice Jossa Whedona, tvorca kultne SF serije Firefly te Buffy - ubojice vampira. Uz mnogo tuènjave izmeðu superjunaka, vanzemaljaca i nordijskih bogova, leteæih tvrðava, eksplozija i high-budget specijalnih efekta, dovodi nam i "A cast" glumce poput Roberta Downey Juniora, Scarlett Johansson, Samuel A. Jacksona, Gwyneth Paltrow i mnogih drugih. Buduæi da naša mišljenja na bad.blog.hr po pitanju kvalitete ovog filma iznimno divergiraju, nudimo vam 2 recenzije: lijeva je Bobijeva, desna Aleksandrova. Slažemo se da se ne slažemo i ponosni smo na to.

Ovdje bi stvar trebala biti vrlo kratka i jednostavna. Pred nama je možda najbolja sezona ljetnih filmova. Gomila sequela, prequela, remakeova i novih ostvarenja velikih redatelja na èiji se spomen drastièno podiže broj klikova na internetu i broj prodanih ulaznica na kino blagajnama. Za zagrijavanje se bolji film od The Avengersa nije mogao odabrati.	Stvar nije nimalo jednostavna: svjedoèimo polaganoj i bolnoj smrti filma na velikom ekranu. Gomila sequela, prequela, remakeova i "novih" ostvarenja "velikih" redatelja na èiji se spomen drastièno podiže broj klikova na internetu i broj prodanih ulaznica na kino blagajnama, kao da je to jedina bitna stvar u filmu. Za analizu epidemije ovog goruæeg problema bolji film od The Avengersa nismo mogli odabrati.
Od 2008. godine, nakon prvog Iron Man filma, producenti su poèeli graditi Marvelov univerzum koji napokon dobiva svoj smisao ove godine. Drugi glumac za The Hulka, Mark Ruffalo pored Edward Nortona, bi mogao poslužiti kao temeljac za raspravu o paralelnom univerzumu, no ne moramo ulaziti toliko duboko u ovu raspravu, kao što nije bilo potrebno ni filmu The Avengers da se duboko ulazi u neku prièu ili bilo kakvu logiku da bi se ostvario sjajan rezultat. Zašto mu to nije bilo potrebno? Zato što nijednom mashup filmu to nije potrebno.	Prvi Iron Man film iskoraèio je i od Marvel svemira uèinio ono što je Batman: Poèetak uèinio za DC Comics - bio je to nužan korak naprijed za action flickove. Èinilo se da trend glupih akcija radi akcije (sjedni, Michael, nitko te nije prozvao) možda uskoro zamijeni dovitljiva akcija s karizmatiènim i duhovitim junacima, èije bi se gledanje moglo nazvati zabavom. Još jedan korak dalje je Hulk, superjunak iz tradicije onih èiji problemi nisu samo na razini ljubavne melodrame (sjedni, Spidey, nismo tako mislili).
Nazvao sam ovaj film mashup-om zato što se ipak radi o kombiniranju više likova iz više razlièitih filmova. Cijela ideja je da se nijedan od likova ne doima kao višak ili da ga se ne izostavi, tj. da dobiju dovoljno vremena na platnu (i to kvalitetnog) da publika bude zadovoljna. Filmu The Avengers ne uspijeva samo to, veæ i uspije u dva i pol sata prikazati zadovoljavajuæu interakciju meðu svim likovima, kroz koji je moguæe oèitati napredak u njihovim odnosima.	Nadao sam se da æe Avengersi krenuti tim putem, te sam se u par puta i ugodno iznenadio za vrijeme filma, pogotovo što se tièe suptilnih politièkih poruka (primjerice, neizmjeran izvor energije ne služi našem junaku iz SHIELD-a da besplatnom energijom pogoni cijeli svijet, nego za nešto mnogo realnije - izgradnju oružja masovnog uništenja), no u globalu ostao sam grozno razoèaran (da, èak i za jedan glupi akcijski film).
Svi imaju sliènu ulogu i cijela ta ekipa se doista doima kao jedno, kao tim. Na primjer, ne služi jedan lik samo kao comic relief, tj. kao smetalo u svim ozbiljnijim ili akcijskim scenama, veæ svaki lik pomalo preuzima tu ulogu u pojedinim trenucima filma. Tako se time nesmetano nižu komièni trenuci kroz cijeli film i sve likove potpuno nesmetano.	Ono što me najviše živcira kod Avengersa je odbijanje te nove tradicije superjunaka: gdje novi Batman ima razvijanje karaktera, Hulk u Avengersima ima slapstick humor na razini osnovne škole, gdje Patrick Stewart u X-Menima predstavlja mudrog voðu, Samuel Jackson je vjerojatno za vrijeme snimanja mislio da se radi novi Pulp Fiction.
	Hulk mi se èini kao protagonist filma (iako je to teško raspoznati), no njegova potencijalno zanimljiva prièa (à la dr. Jekyll i mr. Hyde) se uopæe ne razriješava, nego, u kljuènom trenutku kada on mora postati zeleno èudovište (koje mrzi) da pobijedi vanzemaljce (neæemo se zavaravati, to je tema filma), publika oèekuje character building ili barem neækanje od strane Hulka, no dobiv treæerazrednu repliku "I am always angry" i još malo "zabave" u obliku ubijanja jednoliènih CGI surfer-vanzemaljaca. Najviše boli što takva replika dolazi od nekoga tko se pola sata ranije u filmu usporeðuje po inteligenciji sa Stephen Hawkingom, te se aludira na njegovu brilijantnu znanstvenu karijeru.
Na svemu tome valja zahvaliti scenaristu i redatelju Jossu Whedonu. Iz svake interakcije meðu likovima uspijeva izvuæi maksimum iz dijaloga kao i iz glumaca. Glumci se doimaju toliko raspoloženi da im se u oèima vidi da se zabavljaju, a i kako ne bi? Da li biste radije glumili Boga koji uništava Zemlju, Boga koji mu je polubrat i pokušava ga u tome sprijeèiti, multimilijardera koji sluša Black Sabbath i ima èelièno odijelo, pristojnog virgin supervojnika iz Drugog svjetskog rata ili nekog drugog jednako cool lika iz Marvel univerzuma? Naèin na koji ti likovi, isprva zavaðeni, poèinju suraðivat u borbi protiv neprijatelja jednostavno je prezabavno da bi cijeli film proveli u traganju za njegovim manama, samo zato što si ne želimo prihvatiti da ima veæu ocjenu od Apocalypse Now na Imdb-u. U trenutku kad superjunaci poèinju meðusobnobno suraðivati, a maloprije su se svaðali, vam poèinje biti toliko drago da se ne možete ne prepustit filmu (osim ako vam je još uvijek Imdb na pameti, no to je onda vaš problem).	Da li je takav genije mogao drugaèije pomoæi u zadnjim scenama filma, osim pretvaranjem u zeleno èudovište koje bije sve na putu (osim nevinih civila, jer film je ipak za cijelu obitelj)? Vjerojatno. Vjerojatno smo mogli dobiti i duboku poruku o tome kako je on uspio pobijediti i bez korištenja "èudovišta u sebi" nego samo vlastitim trudom i inteligencijom, no onda ne bismo imali epske scene poput ove. Ili ove. Ovakvo negiranje ljudskog potencijala radi malo bezumne zelene akcije moglo bi se nazvati zloèinom u umjetnosti kad bi se taj film mogao svrstati u umjetnost. Eh, Joss Whedone, daleko je ovo od serijala Firefly... Doduše, sudeæi po imdb ocjeni, i ne baš - Avengersi su sa svojih 8.7 samo za pola boda lošiji od ove kultne serije, i oko 0.3 boda lošije od Kuma (pih, tko još gleda serijal Kum), te 0.2 boda bolje od Odiseje u svemiru. Mislim da je ovim sve reèeno o težini ocjena na imdb-u.
Kažu da je osveta jelo najbolje servirano hladno, no The Avengers je u svjetskim kinima serviran više vreliji od zagrijanosti fanova nego od kolièine eksplozije u njemu. Hype je bio sasvim opravdan. Neki se bespotrebno mogu ljutiti na moju odluku, a ja æu u meðuvremenu razmišljati o tome koji æu se vikend prepustiti ponovnom gledanju.	Èini mi se da je ovim filmom Hollywood probudio i svoje vlastito zeleno èudovište, samo što se ono zove Dolar, a ne Hulk. Ovo djelo je tipièan primjer zašto kino kao medij sve više gubi znaèaj pred TV-om u popularnoj kulturi, i ako se producenti u Hollywoodu uskoro ne probude iz ove agonije akcijskih filmova na pokretnoj traci, jao nama.